Davno su završila vremena kad su nacionalni avioprijevoznici mogli računati na automatske poticaje.

Sto i osamdeset metara, minutu do dvije hoda, dijeli novu zgradu stalnog predstavništva Hrvatske pri Europskoj uniji u Bruxellesu od zgrade u kojoj bi, nastavi li se štrajk u Croatiji Airlinesu, vrlo brzo mogla biti napisana i smrtna presuda za hrvatskog nacionalnog avioprijevoznika.

To je zgrada Opće uprave za tržišno natjecanje, dijela Europske komisije koji nadgleda jesu li državne potpore isplaćene raznim industrijama u zemljama članicama EU sukladne europskim propisima o poštenom tržišnom natjecanju.

Ako vam to zvuči nejasno i komplicirano, poslužit ću se slikovitim opisom koji sam čuo od Michaela O’Learyja, šefa uspješne niskobudžetne kompanije Ryanair, kad sam ga posljednji put vidio u Bruxellesu: “Kad je Mojsije sišao s planine, jedna od zapovijedi bila je: neće biti državnih poticaja u Europi, a Komisijina Opća uprava za tržišno natjecanje bit će policajac koji će to nadgledati."

Kao i u mnogim drugim nastupima, šef Ryanaira upušta se u kreativno karikiranje. Sklon je karikiranju jer je jedan od najžešćih kritičara te Komisijine opće uprave koja i njemu, kao i tolikim drugima, ponekad zagorčava život.

Ali moguće je da u uredima u bruxelleskoj ulici cara Josipa II, na broju 70, neki od zaposlenika ponekad i pomisle da je očuvanje tržišnog natjecanja i sprečavanje nelojalne konkurencije ravno jednoj od deset Božjih zapovijedi.

Mora se poštovati, pa čak i kad to pošalje nekoliko tisuća radnika na burzu, čak i kad će to znači likvidaciju neke kompanije koja je prije percipirana kao nacionalni ponos. Opću upravu za tržišno natjecanje moralo se pitati za odobrenje svakog poteza u restrukturiranju posrnulih hrvatskih brodogradilišta. Taj dio Europske komisije posebno je aktivan i u nadzoru tržišnog natjecanja u zrakoplovnoj industriji.

Posljednje otvorene istrage obuhvaćaju kompanije Adria Airways, Air Baltic, Cyprus Airways, Estonian Air, a nedavno su završile istrage protiv poljskog LOT-a, Czech Airlines i Air Malta. Taj dio EK-a vrlo striktno provodi pravila i njihov rad u dosadašnjim istragama pokazuje da su završila vremena kad su nacionalni avioprijevoznici mogli računati na automatske državne poticaje. Moguće ih je dobiti, ali samo jednom u deset godina i po uvjetima koji su tržišno realni.

Zaposlenici Croatije Airlinesa vjerojatno su, negdje duboko u sebi, toga i sami svjesni. A ako nisu, bilo bi dobro da se upoznaju s radom odjela Europske komisije koji će se gotovo sigurno baviti i Croatijom Airlinesom nakon 1. srpnja. Hrvatska vlada odlučila je spasiti Croatiju Airlines dokapitalizacijom u iznosu većem od 800 milijuna kuna. Nove zrakoplove koje CA nije bila u stanju otplaćivati na kraju plaća država i taj iznos, 652 milijuna kuna glavnice i još 210 milijuna kuna kamata, Vlada pretvara u dodatni vlasnički udio. Plan je da se iz državnog proračuna u kompaniju slije još 150 milijuna kuna pomoći.

Foto: Radnici Croatia Airlinesa u štrajku, (c) tportal.hr

No, slični slučajevi u EU pokazuju da Europska komisija vjerojatno neće dopustiti takav plan ako sama kompanija iz nedržavnih, tržišnih izvora financiranja ne namakne polovicu iznosa koji je namaknula državnim poticajima, dakle 400 do 500 milijuna kuna. Štrajk stjuardesa i pilota Croatije Airlinesa možda se zaista vodi s ciljem da sačuva radnička prava, ali konačni cilj koji bi taj štrajk mogao postići jest propast Croatije Airlinesa. Jer, kako se čini, bez promjene kolektivnog ugovora CA ne može zatvoriti financijsku konstrukciju vlastitog udjela u restrukturiranju. Bez vlastitog udjela, CA ne može dobiti državnu pomoć, a bez državne pomoći ne može preživjeti. Odnosno, ne može platiti dug za zrakoplove koje je kupila, što znači da bi njezini airbusi jednog dana mogli jednostavno ostati zaplijenjeni u nekoj stranoj zračnoj luci.

Mađarski Malev doživio je sličnu sudbinu. Početkom veljače 2012, mjesec dana nakon što je Europska komisija zaključila da je državna potpora mađarske vlade bila ilegalna jer kompanija ne bi mogla na tržištu dobiti iste uvjete kakve je dobila od države, zrakoplovi Maleva zadržani su u stranim zračnim lukama zbog neplaćenog duga.

Kompanija je nakon 66 godina postojanja završila u bankrotu.

Ako se otvori europska istraga nad državnim potporama koje je primila CA i ako svi pokazatelji budu govorili da su te potpore bile suprotne principima tržišnog natjecanja, Croatia Airlines će doživjeti sudbinu Maleva. Ako mislite da će netko u Bruxellesu trepnuti jer je, eto, Croatia specifična i važna za Hrvatsku, razmislite ponovno.